Koprivnički Židovi nisu bili tek prolazni trgovci, nego jedna od zajednica koje su tijekom 19. i početkom 20. stoljeća snažno oblikovale gospodarski i građanski život grada.
Prve četiri židovske obitelji, ukupno trinaest ljudi, trajno su se nastanile u Koprivnici 1800. godine. Doseljenici su uglavnom bili Aškenazi iz zapadne Ugarske, Moravske i Češke, a nakon Prvoga svjetskog rata stiglo je i nekoliko sefardskih obitelji. Zajednica je brzo rasla: 1869. godine u gradu je živjelo 119 Židova, a 1880. činili su više od osam posto stanovništva Koprivnice.
Bavili su se trgovinom, bankarstvom, obrtom i industrijom, ali među njima je bilo i liječnika, odvjetnika, glazbenika, arhitekata i drugih intelektualaca. Židovski poduzetnici sudjelovali su u pokretanju tvornica likera, ulja, umjetnog leda i soda-vode, parnih mlinova, rudnika ugljena u Lepavini te koprivničke kemijske industrije Danica. Njihov poslovni utjecaj protezao se i na Drnje, Novigrad Podravski, Virje, Legrad, Ludbreg i okolna sela.
Sinagoga kao znak samopouzdanja zajednice
Koprivničku sinagogu zajednica je vlastitim novcem podignula u Svilarskoj ulici sredinom 1870-ih. Najčešće se navodi 1875. godina, dok pojedini izvori završetak gradnje smještaju u 1876. Uz sinagogu su se nalazili vjerska škola i prostori židovske općine. Položaj u središtu grada bio je važan: pokazivao je da su koprivnički Židovi postali vidljiv i ravnopravan dio gradskog života.
Zgrada je imala neoromaničko pročelje i trodijelni ulaz. Središnjim su ulazom u molitveni prostor ulazili muškarci, dok su bočni ulazi vodili žene na galeriju. Iznad središnjeg dijela nalazili su se hebrejski natpis i kamene ploče s Deset zapovijedi. Unutrašnjošću je dominirao aron ha-kodeš, sveti ormar u kojem su se čuvali svici Tore. Autor izvornog projekta nije potpuno pouzdano utvrđen, iako se građevina često povezuje s arhitektonskim krugom Hönigsberg–Deutsch.
Godine 1937. sinagogu je preuredio znameniti arhitekt rođen u Koprivnici Slavko Löwy. Pojednostavio je pročelje i modernizirao unutrašnjost, pa je zgrada postala zanimljiv spoj historicističke gradnje i moderne arhitekture.
Razvoj zajednice nasilno je prekinut 1941. godine. Koprivnički Židovi bili su deportirani i ubijani, a sinagoga je služila kao skladište te jedno vrijeme i kao zatvor za taoce. Spašeni su orgulje i dio predmeta koji se danas čuvaju u Muzeju grada Koprivnice. Od nekadašnjih 200 do 300 članova zajednice, nakon rata ostalo ih je tek desetak.